Priča o Makarskoj
Povijest
Grad Makarska smješten je u prirodnoj luci podno strmog masiva Biokova. Predstavlja administrativno, trgovačko i kulturno središte čitave regije, od Brela do Baćine, koja se zbog toga i naziva Makarskim primorjem. Čitav prostor dijelio je i povijesnu sudbinu. Arheološki nalazi potvrđuju život ljudi na širem prostoru Makarske još od neolitika, da bi antičko razdoblje bilo potvrđeno u više dijelova grada. Nacionalna slika ovog prostora stvara se u 7. stoljeću dolaskom Hrvata, a kasnija razdoblja obilježena su vladavinom raznih osvajača, od kojih su najdulje vladali Osmanlije, Mlečani i Habsburgovci. Ta burna povijest ostavila je traga na izgledu grada i sveukupnoj kulturnoj baštini.
Na nemirno razdoblje turske vladavine podsjećaju nas ostaci kula te brojni turcizmi sačuvani do danas u svakodnevnom govoru. U nešto mirnijem mletačkom razdoblju formira se barokna jezgra grada, glavni gradski trg, najljepše crkvene građevine i svjetovne palače. Austrijanci su znatno utjecali na monetarni sustav, književnost, modu i opći način života, usmjerivši Makarsku prema zapadnoeuropskom kulturnom krugu. Kratkotrajna vladavina Francuza ostavila je traga u spomeničkom i etno-glazbenom fundusu, a posebno u sustavu cesta, čija je gradnja izravno utjecala na sveukupan život.
Prije dolaska u Makarsku Napoleonov general Tempet boravio je neko vrijeme na otoku Korčuli. Budući da je bio ljubitelj folklornih napjeva i plesova, naučio je Makarane plesati „pritilicu”, narodni ples koji mu se svidio na Korčuli. Makarani su taj ples odmah zavoljeli i usvojili te ga danas smatraju starim makarskim plesom. Nazvali su ga „tempet”, a po njemu i folklorni ansambl koji njeguje izvorni ples i pjesmu.
Položaj
Povoljan položaj grada uvjetovao je i njegovu sudbinu kroz povijest. Tako je i danas, u mirna vremena, posjetiteljima i turistima moguće morem ili kopnom za kratko vrijeme iz Makarske posjetiti razna turistička, vjerska ili poznata kulturna odredišta kao što su Split, Dubrovnik, Međugorje, slikovita Dalmatinska zagora, prekrasni otoci Hvar i Brač, ali i ostala mjesta Makarskog primorja bogata prirodnim i povijesnim znamenitostima. Posebnost je Makarske i u njezinu smještaju podno Biokova, koje je moguće istraživati pješačkim i biciklističkim stazama, a automobilom se može doći do najvišeg vrha Sv. Jure (1762 m), odakle se pruža nezaboravan pogled na dalmatinske otoke i pučinu. Makarska je smještena u uvali koju čine poluotoci Sv. Petar i Osejava.
Spomenici
Ugodnom šetnjom moguće je obići najvažnije spomenike koji, svaki za sebe, govore o pojedinom povijesnom trenutku grada.
Na poluotoku Sv. Petar moguće je vidjeti tragove prapovijesne gradine, kao i dijelove kasnoantičke i venecijanske arhitekture. Crkva sv. Petra rekonstruirana je prema izgledu crkve iz 15. stoljeća, koja je nastala na temeljima crkve iz 6. stoljeća.
Na drugoj strani makarske luke smjestio se franjevački samostan Blažene Djevice Marije. Njegova je gradnja počela 1502. godine, a kroz sljedeća stoljeća zgrada se proširivala, sagrađena je nova crkva, klaustar i zvonik. Samostanska zbirka čuva vrijedne umjetnine, dokumente i crkveni namještaj. Ispred stare franjevačke crkve nalazi se stećak iz 14. ili 15. stoljeća s prikazom mladih koji plešu.
U podrumima samostana smješten je nadaleko poznat Malakološki muzej, koji čuva školjke iz svih svjetskih mora, pa tako i iz našeg Jadrana. U muzeju se nalazi više od 3000 školjaka, od kojih su neke gigantske, a neke opet manje od centimetra.
Jedna školjka, inače velikih dimenzija i rasprostranjena širom svijeta, u Jadranskom moru naraste svega do nekoliko centimetara (lat. Haliotis lamellosa). Ima oblik ljudskog uha, perforirana je uz savijeni rub, a unutrašnjost se sedefasto prelijeva i sjaji. U narodu je poznata pod nazivom „uho svetog Petra” te, prema predaji, donosi sreću onome tko je ima uza se. Makarska – grad smješten u uvali nalik na školjku, čiji se jedan poluotok naziva po svetom Petru, baš kao i školjka – srećonoša, želi svojim posjetiteljima dobrodošlicu te ugodne i sretno provedene dane odmora u nadi ponovnog susreta.
Glavni gradski trg srce je svakoga grada. U Makarskoj je to trg posvećen narodnom pjesniku Andriji Kačiću Miošiću, čiji spomenik dominira trgom, a djelo je poznatog hrvatskog kipara Rendića.
Kačićev spomenik podignut je 1890. godine kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, kada je hrvatski narod pokrenuo mnoge inicijative za obilježavanje događaja i osoba zaslužnih za hrvatsku kulturu i povijest. Troškovi izrade spomenika podmireni su prilozima iz cijele Hrvatske, a na sam dan otkrivanja spomenika u Makarsku je pristiglo mnoštvo ljudi koji su htjeli prisustvovati tom važnom događaju. Važan dio spomenika bio je i mozaik u obliku ćilima koji prikazuje grbove svih zemalja koje Kačić spominje u svojoj Pismarici. Upravo je taj grbovnik zasmetao vladi u Beču, koja ga je tumačila kao izraz težnje za ujedinjenjem hrvatskih zemalja pa ga je zabranila. Tako je spomenik postavljen nepotpun, što je naljutilo autora spomenika Ivana Rendića pa nije ni došao na svečanost otkrivanja. Grbovnik je sačuvan i postavljen kamo pripada tek 1922. godine.
Tu je i župna crkva sv. Marka sa zvonikom, čiju je gradnju započeo još 1700. godine makarski biskup Bjanković. U njoj se čuva bogata riznica predmeta, koja uključuje i srebrni zavjetni nakit iz 18. i 19. stoljeća.
Kršćanski je puk na razne načine pokazivao dubinu i iskrenost svoje vjere, a jedan od načina bila je i materijalna žrtva, koja podrazumijeva darivanje raznih zavjetnih poklona. Zavjetnim darovima zahvaljivalo se za dobivenu Božju pomoć ili molilo za svetu zaštitu u teškim vremenima. Srebrne zavjetne pločice koje se čuvaju u crkvama širom Hrvatske, pa tako i u Makarskoj, izrađivane su po narudžbi kod zlatara tako da iz njihova prikaza bude jasno kakva se određena pomoć traži. Najčešće su to bile molbe za ozdravljenje pa su prikazivale pojedine dijelove tijela ili organe koji su bili bolesni: zub, nogu, ruku, grudi, srce… Osim za zdravlje svoje obitelji, vjernici su molili i za zdravlje svoje stoke koja ih je prehranjivala pa brojne srebrne pločice prikazuju magarca, konja, kozu…
Jugoistočno od crkve sv. Marka sagrađena je 1775. godine javna gradska česma. I danas njezina voda služi za osvježenje od ljetne žege. Sagradio ju je Ioseppo Bisazzio, a važna je i po tome što joj je na desnoj bočnoj strani uklesan grb, koji se i danas upotrebljava kao službeni znak grada Makarske.
Mletačka vlast ostavila nam je još jedan znak svojega vladanja. To je kameni stup za zastavu, tzv. markovac ili štandarac. Ukrašen je prikazom mletačkog lava s otvorenom knjigom u ruci, što znači da je spomenik nastao u doba mira.
Uokolo Kačićeva trga, posebno u „širokoj ulici” – Kalalargi, nailazimo na ostatke barokne arhitekture koja je prepoznatljiva u ponekim ulaznim vratima, balkonu, raskošnom kamenom grbu ili prozoru. Tlocrt glavnog trga i raspored okolnih ulica sačuvan je do danas.
Na sjevernoj strani trga nalazi se zgrada stare škole, čiju je gradnju započeo biskup Blašković. U njoj su danas smješteni Gradska galerija, Gradska knjižnica, uredništvo gradskog glasila Makarsko primorje, Glazbena škola i prostorije radiopostaje Radio Makarska rivijera.
Gradska galerija nosi ime poznatog makarskog slikara Antuna Gojaka, a jezgru fundusa galerije čini donacija njegovih slika i crteža.
Na obližnjem manjem trgu Lištunu podignuta je barokna palača – kuća obitelji Ivanišević. Izgled kuće odavao je ukus i bogatstvo makarskog plemstva, a predstavlja najljepši spomenik građanskog graditeljstva u gradu.
Šetnjom prema velikoj gradskoj plaži prolazi se pokraj još jedne palače, Tonolijeve kuće. Sagradio ju je krajem 18. stoljeća venecijanski liječnik Tonoli za sebe i svoju obitelj kao raskošnu zgradu malo izvan buke i gužve strogog centra grada. Danas se u njoj nalaze Gradski muzej Makarska i Turistička zajednica grada Makarske.
Gradski muzej Makarska čuva povijest svojega grada u zbirkama: arheološkoj, numizmatičkoj, kulturno-povijesnoj, etnološkoj i dokumentarnoj, a posjeduje i bogatu knjižnicu i arhiv.
Crkva sv. Filipa Nerija također pripada kasnom baroku. Sagrađena je na samoj obali kao dio filipinskog samostana. Pokraj glavnog oltara nalazi se grob makarskog biskupa Stjepana Blaškovića. Filipinski red ukinut je početkom 19. stoljeća tijekom francuske vlasti.
Na zapadnom ulazu u Makarsku nalazi se Napoleonov ili Marmontov spomenik, koji podsjeća na kratkotrajnu vladavinu Francuza.
Na samoj jadranskoj magistrali, svega kilometar zapadnije, smješteno je marijansko svetište Vepric. Utemeljio ga je biskup Juraj Carić 1909. godine, a najpoznatije je po oltaru u prirodnoj pećini, dakle crkvi na otvorenom koju pohode brojni hodočasnici. Čitavo svetište predstavlja prekrasan park u kojem su podignuti kapela sv. Ante, Gospina kapela te spomenik svim poginulim Dalmatincima u Prvom svjetskom ratu.
Naš je grad bogat i spomenicima novijeg datuma, kojima se odaje počast zaslužnim pojedincima i skupinama ljudi. Tako se mogu vidjeti spomenici dr. Franji Tuđmanu, dr. Anti Starčeviću, don Mihovilu Pavlinoviću, spomenik poginulima u Drugom svjetskom ratu, spomenik hrvatskim braniteljima Domovinskog rata, spomenik glumcima – histrionima te čak dva spomenika turistu.
Makarska prigradska naselja također obiluju povijesnim, prirodnim i kulturnim znamenitostima.
Veliko Brdo poznato je i po pećini Bubnjevača, u kojoj su pronađeni ulomci impresso keramike iz neolitičkog razdoblja, najstariji dokazi života ljudi na području Makarske. Tu su i crkve sv. Mihovila i sv. Jeronima, koje čuvaju oltarne slike, crkveni namještaj i predmete iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća.
Makar je poznato prapovijesno nalazište s tumulima i ostacima keramike, uglavnom iz razdoblja brončanog doba. Crkva sv. Ivana važna je po ploči s natpisom o gradnji crkve na hrvatskom jeziku iz 1612. godine. Natpis završava stihovima koji su najstariji dokaz književnog rada na hrvatskom jeziku na makarskom području.
Na području Kotišine brojni su kulturno-povijesni spomenici, kao i Botanički vrt. Crkva sv. Andrije nalazi se na vrhu prapovijesne gradine. Ruševine crkve sv. Martina pokazuju stilske odlike romanike, a oko nje je srednjovjekovno groblje s nadgrobnim pločama iz 14. ili 15. stoljeća. Rodna kuća oca Petra Perice, makarskog svećenika koji je strijeljan u Drugom svjetskom ratu, pretvorena je u memorijalnu zbirku. Ispod biokovskih litica nalaze se Veliki i Mali kaštel, ruševine utvrda iz 17. stoljeća. Biokovski Botanički vrt Kotišina osnovao je fra Jure Radić 1984. godine. U njemu se može vidjeti više od 300 biljnih vrsta šireg prostora planine Biokovo.
Biokovo
Zbog svojih je prirodnih znamenitosti područje Biokova 1981. godine proglašeno parkom prirode. Osim planinskog područja, obuhvaća dijelove Velikog Brda, Makra i Kotišine. Park prirode Biokovo jedinstvena je cjelina na kojoj su zastupljeni razni kraški oblici – fenomeni u kamenu (vrtače, ponikve, kamenice, pećine, jame…), prapovijesni tumuli, ponornice te brojne endemske biljke (biokovsko zvonce – lat. Edraianthus pumilio) i rijetke životinjske vrste (mufloni, divokoze, suri orlovi…).
U doba kada je stočarstvo bilo jedno od glavnih izvora življenja, za vrijeme ljetnih mjeseci stanovništvo Makarskog primorja odvodilo je svoju stoku u hladnije biokovske visoravni, gdje se moglo naći trave za ispašu. Budući da se na Biokovu ostajalo više mjeseci, gradile su se posebne kamene nastambe – stanovi za ljude i torovi za stoku. U plodnim docima sijalo se i sadilo razne kulture, a intrada se prevozila na magarcima u kuće na obali. Ostaci stanova i torova na padinama Biokova posebna su znamenitost koja govori o nekadašnjem načinu života.
Makarsko Primorje
Cijelo područje Makarskog primorja povezano je administrativno, povijesno i kulturno. Omeđuju ga dva prirodna bisera – uvala Vruja na zapadu i Baćinska jezera na istoku. Naseljena mjesta smještena su uz samu obalu uz lijepe pjeskovite plaže. Prije velikog potresa 1962. godine stanovništvo je živjelo u starijim naseljima podno Biokova, od kojih su danas sačuvani brojni primjeri tradicionalne, tipično dalmatinske pučke arhitekture (solari, volti, komini, fumari…). Ono što krasi cijelo područje Makarskog primorja velik je broj crkava i kapelica, većinom sagrađenih u 17. i 18. stoljeću. Brojni su primjeri stećaka i nadgrobnih ploča iz razdoblja od 14. do 16. stoljeća, ukrašeni vegetabilnim i figurativnim ukrasima. Izdvajamo crkve sv. Mihovila u Igranama i sv. Ivana u Podaci datirane u 11. stoljeće sa sačuvanim odlikama srednjovjekovne arhitekture.
Duž cijelog Makarskog primorja također je moguće naći ostatke antičke arhitekture i keramike, a podmorje je bogato nalazima s antičkih brodova koji su nastradali ne poštujući snagu mora i dalmatinske bure. Najčešće su to razni tipovi amfora, koje ribari izvuku u svojim mrežama. Breljanska uvala Jakiruša bogato je nalazište antičkog, ali i helenističkog posuđa. Najljepši i daleko najpoznatiji spomenik antičkog doba epigram je uklesan u liticu na plaži u Živogošću. Dao ga je uklesati rimski velikaš Licinijan krajem 5. stoljeća. Stihovi predstavljaju himnu vodi, kao izvoru života, a slave bračnu sreću Licinijana i njegove žene Pelagije.
U blizini litice s epigramom nalazi se franjevački samostan Svetog Križa sa zvonikom. Krase ih izrazi jednostavnog baroka Dalmacije 18. stoljeća.
Franjevački samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se u Zaostrogu, na samoj morskoj obali. Građen je kroz 15. i 16. stoljeće. Nadaleko je poznat po svojoj bogatoj knjižnici, arhivu, etnološkoj zbirci te bogatoj kiparskoj i slikarskoj zbirci.
Posjetitelji našeg kraja mogu posjetiti više muzeja i zbirki. Arheološka zbirka u Baškoj Vodi čuva predmete s važnog nalazišta Gradina, gdje se odvijao život od prapovijesti do dolaska Hrvata. Muzej u Gradcu prikazuje više zbirki povezanih s prošlošću gornjeg Makarskog primorja, uključujući zbirku predmeta pomorskih kapetana, zbirku glazbenih instrumenata, arheološku i etnografsku zbirku. Bogate etnografske zbirke koje govore o životu prije stotinjak i više godina mogu se posjetiti u Tučepima i Podgori. Postoji i cijeli niz privatnih zbirki koje jednostavno ukrašavaju životni ili poslovni prostor pojedinaca koji poštuju tradiciju svojega kraja.
Tradicija
Tradicija se čuva i u nizu gastronomskih posebnosti kojima obiluje Makarsko primorje. Maslinarstvo, vinogradarstvo i ribarstvo bili su osnovni načini preživljavanja i, moglo bi se reći, sudbina naših ljudi od antičkih vremena. Priroda i povoljna klima omogućili su nam proizvodnju kvalitetnoga maslinovog ulja, vina, prošeka te rakije lozovače i travarice. Naše je primorje bilo poznato po uzgoju rogača, smokava, šipaka, limuna, naranača, mandarina, višanja, različitog povrća te ljekovitog i začinskog bilja. Takvo prirodno bogatstvo, prožeto povijesnim utjecajima s raznih strana svijeta, dovelo je do stvaranja jedinstvenog oblika mediteranske kuhinje u Makarskom primorju. Riba na gradelama, meso ispod peke, slane srdele, pršut, suhe smokve, pašticada s njokima i domaći makaruni najpoznatije su delicije, a njima treba dodati i neizostavni desert nazvan po gradu gdje je nastao – torta Makarana.
TORTA MAKARANA – prema receptu Veljka Barbierija
Sastojci za tijesto: 400 g brašna, 200 g maslaca, 3 jaja, naribana korica limuna, malo maraskina, 2 žlice šećera
Sastojci za kremu: 1 kg badema, 1 kg kristalnog šećera, 1 vanilin šećer, 15 jaja, naribana korica limuna, naribana korica naranče, 2-3 čašice maraskina
Od sastojaka za tijesto umijesite mekanu smjesu. Razvaljajte je u okrugli oblik tako da pokrije stijenke i dno kalupa za tortu. U namašćen i brašnom posut kalup rasporedite tijesto na dnu i uz stijenke te ga polako napunite kremom. Odrežite višak tijesta koji viri iz kalupa, razvaljajte ga u prutiće koje rasporedite u obliku mreže preko torte. U prethodno zagrijanoj pećnici pecite tortu 45 minuta na temperaturi od 175 do 200 °C.
Krema: Popržite i sameljite 1 kg očišćenih badema. Šećer, vanilin šećer i jaja miješajte mikserom dodajući bademe, naribanu koricu limuna i naranče i maraskino.
Da bi Makarska funkcionirala kao grad „po mjeri čovjeka”, potrebno je čuvati tradiciju, ali i slijediti moderna stremljenja u svim segmentima života. O tome se u Makarskoj i cijelom Makarskom primorju brinu klape, zborovi, glumačka družina, razni sportski klubovi (nogomet, rukomet, ragbi, veslanje, vaterpolo, jedrenje…) i društva (planinarsko, ribolovno, ronilačko, astronomsko, folklorno, fotografsko, brodomaketarsko…), kao i Društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine.
Organiziraju se razna sportska i zabavna natjecanja, od kojih su najpoznatiji maskenbali, Noći Kalalarge, festivali klapa, Ribarske noći, a nešto je sasvim originalno tradicionalna nogometna utakmica između Debelih i Mršavih. Da bi se sačuvalo sjećanje na nekadašnji način života, održavaju se natjecanja u praćkanju, plokanju, guranju kola od barila, briškuli i trešetama.
Sve te pučke fešte naslijeđene su od nekadašnjih proslava prigodom dana svetaca zaštitnika. Bili su to derneci ili fijere na kojima se trgovalo, zabavljalo, zaljubljivalo. Veliki sajmovi bili su prigoda svima da kupe ili prodaju proizvode, ali i da se upoznaju i odmore od teškoga rada.
Na sajmove su dolazili morem i kopnom ljudi izdaleka da bi hodočastili vjerskim središtima, što se održalo i do danas na Sv. Antu u Tučepima (13. lipnja), Sv. Vicenca u Podgori (prva nedjelja nakon Velike Gospe), na blagdan Male Gospe u Vepricu (7. rujna), Sv. Stjepana u Brelima (3. kolovoza) i Sv. Mihovila u Gradcu (29. rujna). Nadaleko poznat sajam održavao se 10. kolovoza u Makarskoj na Sv. Lovru. Kao suvremena varijanta takvog sveopćeg događanja danas se početkom kolovoza u Makarskoj održava ljetni karneval, koji također okupi mnoštvo svijeta iz raznih krajeva Hrvatske i inozemstva. Zaštitnik je grada Makarske sveti Klement, a slavi se 23. studenoga. Veliko Brdo, makarsko prigradsko naselje, 30. rujna slavi dan svoga zaštitnika svetog Jerolima. Toga se dana, osim misnog slavlja, organizira i pučka fešta na kojoj domaćini časte posjetitelje poznatom pašticadom i domaćim makarunima.
DOMAĆA PAŠTICADA – prema receptu Sanje Bašković
Potreban je komad goveđeg mesa („ruža”) koji se namače u kvasini 24 sata. Zatim se špika slaninom, češnjakom, mrkvom i klinčićima.
Na svinjskoj masti zažuti se crveni luk, a zatim se dodaju: goveđa juha, crno vino, klinčići, sol, papar, Vegeta, koncentrat rajčice, suhe šljive, maslac, ribani sir i špikana goveđa ruža. Na laganoj vatri kuha se pet do šest sati. Zatim se umak propasira, a meso izreže na odreske. Poslužuje se s domaćim makarunima.
Klape i folklorni ansambli čuvaju glazbenu i plesnu baštinu, ali i tradicijsku narodnu nošnju, koja je prepoznatljiv simbol našega kraja.
Makarska je unutar Makarskog primorja jedina izrasla u gradsko središte već u 18. stoljeću, što je omogućilo prihvaćanje građanske odjeće pod utjecajem stranih službenika i njihovih žena, modnih žurnala, boljih dućana i prometnih veza. Pa ipak, taj je proces tekao polako i obuhvaćao je manji broj ljudi. Većina primoraca oblačila je narodnu nošnju sve do prvih desetljeća 20. stoljeća. Muškarci su odlazili u strane zemlje u potrazi za zaradom prihvaćajući nov način odijevanja, dok je ženska nošnja odolijevala promjenama mnogo duže. I mušku i žensku nošnju odlikuje višeslojnost i izrazit smisao za raskošno ukrašavanje. Odijevanje u više slojeva proizišlo je iz praktičnih razloga, jer su se pojedini dijelovi mogli skinuti ili dodati, ovisno o godišnjem dobu ili određenoj prilici. Raznolik i skupocjen nakit, posebice ženski, jedna je od najznačajnijih odlika narodne nošnje Makarskog primorja. Razlog takvog raskošnog ukrašavanja, u doba siromaštva i gladi, bilo je svojevrsno osiguranje, ulaganje u budućnost. Naime, poučeni primjerima iz burne prošlosti, kada je nebrojeno puta trebalo bježati pred ratnim razaranjima ili prirodnim nepogodama ostavljajući kuću i sve u njoj, činilo se praktičnim ulagati u nakit, koji je malih dimenzija te se mogao lako sakriti, nositi i prema potrebi pretvoriti u novac potreban za život.
___________________________________
Ova priča o Makarskoj tek je kratak, općenit prikaz mogućnosti koje se nude posjetiteljima našega grada. Međutim, još su vrjedniji trenuci koji se ne mogu predvidjeti: neočekivani događaji i prirodne pojave kao što su rascvjetani bajami ili neponovljivi zalasci Sunca, otkrivanje skrivenih plaža ili planinskih zaravni, sklapanje novih ljubavi i prijateljstava…
Jedna od najljepših klapskih pjesama kaže: Makarska je pravi raj / lipa je ka Jadran plavi / kad u zoru sunca sjaj / iznad Biokova se javi.
U skladu s tim prekrasnim stihovima, na poluotoku koji po njemu nosi ime nedavno je postavljen spomenik svetom Petru, koji s ključem raja u ruci dočekuje putnike dok ulaze u makarsku luku.
Ana Kunac, Gradski muzej Makarska, 3. lipnja 2009.
